O NAMA

O NAMA

Plavi bor je zajednički naziv za skupinu različitih programa i aktivnosti koje provodi Udruga Sretno dijete.

Zamišljen je kao platforma koja pruža mogućnost onima koji znaju, vole i žele raditi s djecom – da to i rade kroz programe i aktivnosti koje razvijamo.

Konac u iglu, kist u boju, škare u ruke, glavu na ramena i idemo zajedno vidjeti gdje sve možemo stići.

Zašto Plavi bor? Zato što su svi drugi zeleni. Nema točnog odgovora i nema glupih ideja.

NAŠ TIM

Marija Mapilele

Marija Mapilele, dipl.učiteljica razredne nastave, učitelj-mentor, Filozofski fakultet – pedagogijske znanosti, 10-godišnje radno iskustvo u medijima (Večernji list, Jutarnji list, Doktor u kući, novinarka, urednica-redaktorica), autorica zbirke dječjih anegdota “100 bisera iz dječjih glava”, urednica portala za roditelje www.sretnodijete.net, suautorica vježbenica za integrirano poučavanje “Dan po dan” izdavačka kuća Alfa, iskustvo rada u razredu i produženom boravku, vođenju radionica i grupa djece – Vježbe mozgalice bazirane na sustavu Brain Gym u Gradskoj knjižnici Samobor (2 godine).

IVA GLUHINIĆ

Iva Gluhinić, akademska slikarica, studentica Učiteljske akademije.
“Volim se družiti s klincima i iznimno ih poštujem. Uvijek me nasmiju i iznova iznenade. Sviđa mi se dječji pogled na stvarnost, svaki dan je sve iznova novo. Toliko toga istinitog možemo naučiti od djece. Važno je razvijati njihove potencijale, razumjeti njihove slabosti i naučiti ih nositi se s njima. Poticati njihove jake strane, njegovati unutarnji svijet i dopustit im da budu svoji.”

 

ROMANA BLAŠKOVIĆ

Romana Blašković uopće nema problema s tim da ju djeca zovu „teta Romana“, iako je ona diplomirana odgajateljica Romana i radi vrlo ozbiljan i odgovoran posao u dječjem vrtiću. U Plavom boru svaka zabava – od aktivnosti i igara na otvorenom, rođendana, različitih proslava, fašnika i sličnog počinje i završava s Romanom. Njoj nikada ništa nije teško, a najlakše od svega joj je – nasmijati se baš svakoj zgodi, čak i nezgodi. 

Vanja Uzelac

Vanja je naša najmlađa kreativna suradnica. Po zanimanju je slikarska dizajnerica (Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb), no za nju doslovce možemo reći da je cijeli svoj život provela na likovnim radionicama! Od ranog djetinjstva, pa sve do srednjoškolskog obrazovanja, svake je subote išla u Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn (Studio Tanay, Zagreb) i tamo kroz igru, smijeh i veselje zavoljela umjetnost i boje, te razvila kreativnost i naučila jednim drugim očima gledati na svijet koji je okružuje. Upravo takvo iskustvo želi omogućiti i našim polaznicima! Morat ćete se dobro zagledati da ju pronađete među našim klincima jer ju je lako zamijeniti s jednim od njih, no iznenadit će vas kad preuzme kist u svoje ruke! Ako budete dobri, možda vam nešto i skuha ili vas povede u prirodu jer kuhanje i duge šetnje, uz rad sa djecom i umjetnost, su njene dodatne strasti.

“Skoro pa više volim provoditi vrijeme s djecom nego s odraslima jer djeca ponekad vide meni nevidljivo, a svijet koji ih okružuje promatraju iz sasvim neke druge, originalnije perspektive”.

 

Branka Hollingsworth

Branka Hollingsworth, grafička dizajnerica, ilustratorica, Grafički fakultet – smjer grafičko oblikovanje, Sveučilište u Zagrebu, EINA Centre Universitari de Disseny i Art de Barcelona (poslijediplomski studij ilustracije za djecu i mlade). Višegodišnja suradnja sa svim vodećim izdavačkim kućama – ilustracija udžbenika, dječjih knjiga, crtanje stripova, plakata za dječje kazalište, iskustvo vođenja dječje radionice stripa pri NS Dubrava (3 godine), pri POU Samobor (2 godine), članstvo u Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske od 2003. Godine. Kao jedna od 23 autorice stripa u regiji, uvrštena u antologiju ‘Ženski strip na Balkanu’.

Facebook
Google+
Twitter
LinkedIn
Pinterest
Skype
WhatsApp

ŠTO JAVNOST KAŽE O NAMA

Isječci iz novina

„U središtu njezina rada u školi nalaze se djeca a ne nastavni program. Od kada je počela raditi u Osnovnoj školi Bogumila Tonija u Samoboru, stalno radi na sebi i dodatno se educira …”

„Moj je stav da svijetom treba hodati otvorenih očiju, gledati druge i njihove potrebe te pomoći kad se može. Tome poučavam i svoje učenike jer škola prije svega odgojna, a ne samo obrazovna ustanova; kaže učiteljica Mapielle.”